Povijest Staroga Grada
384.pr.Kr.
Prije 2400 godina Grci s otoka Parosa u Egejskome moru utemeljili su grad kojeg su nazvali Faros (Φάρος). Porijeklo ovog imena još je uvijek nerazjašnjeno, ali je moguće da je nastalo glasovnom promjenom od imena matičnog otoka.
Antika
Iako su Parani zatekli snažnu ilirsku zajednicu na otoku, nakon kratke borbe uspostavljaju svoju vlast. Faros postaje samostalna država (polis) koja je kovala vlastiti novac, imala svoje radionice keramike i obilovala hranom koju je davalo plodno polje – Faroska hora (Xορα Φαρου), danas najbolje očuvana grčka parcelacija na Mediteranu. Nakon rimskog osvajanja u 3. st.pr.Kr. Faros postaje Farija, a polje se naziva Ager Pharensis te nastupaju duga stoljeća rimskog mira (Pax Romana).
Rano kršćanstvo
Nakon Konstantinova edikta o toleranciji 313. godine započinje procvat ranokršćanske umjetnosti u prirodnoj simbiozi sa antičkom kulturom. U 6. stoljeću, u doba bizantskog cara Justinijana, kršćanska zajednica Farije podiže kompleks dvojnih crkava sv. Marije i sv. Ivana sa krstioničkim sklopom, smješten u jugoistočnom dijelu antičkog grada. Crkve su bile ukrašene podnim mozaicima, a zidovi freskama.
Srednji vijek
Početkom 8. stoljeća na otok prodiru Slaveni koji preuzimaju antičko ime za grad i otok – Hvar. U ranom srednjem vijeku na rubovima Polja osnivaju se sela Dol, Vrbanj i Pitve. Tijekom 12. stoljeća oblikuje se prvo rodovsko otočno plemstvo, a 1147. godine osniva se Hvarska biskupija sv. Stjepana. Po njoj ime dobiva i Polje sv. Stjepana (Campus Sancti Stephani). Nakon što je otok pao pod vlast Mletačke republike, sjedište biskupije seli se u novoosnovani grad Hvar.
Renesansa
Ovo razdoblje obilježeno je ustankom pučana pod vodstvom Matija Ivanića 1510. godine i provalama Turaka s kopna 1539. i 1571. godine. Renesansni plemić i pjesnik Petar Hektorović sredinom 15. stoljeća započinje gradnju svog ljetnikovca u kojemu je ostvario ideju mikrokozmosa – malog, zatvorenog svijeta u kojem prostor za život imaju sva božja bića – ribe, ptice, biljke i ljudi. Zbog turskih provala, ljetnikovac dobiva obilježja utvrde i postaje Tvrdalj. U crkvi sv. Petra nalazio se oltar obitelji Hektorović, za kojega je Petar Hektorović naručio sliku kod najvećeg venecijanskog majstora Tintoretta.
Barok
Tijekom 17. i 18. stoljeća Stari Grad se sve više okreće moru, a njegovi brojni kapetani, brodovlasnici i brodograditelji postaju utjecajan društveni sloj. Proširuje se Stara Riva i grade se brodogradilišta. 1605. godine započinje gradnja nove župne crkve sv. Stjepana koja je zajedno sa zvonikom najuspješniji graditeljski pothvat dalmatinskog baroka. Graditelji zvonika su na drugom natpisu iznad ulaza zabilježili da je prizemlje zvonika sagrađeno od kamenih blokova sa zidina Farosa, a na mjestu gdje je danas svetište hrama nekad je bio ulaz u grčki grad.
19. stoljeće
Otok Hvar 1813. godine postaje dio Kraljevine Dalmacije u sastavu Austro-Ugarske monarhije. Mirno stoljeće donijelo je Starome Gradu istinski prosperitet. Starogradska flota sredinom stoljeća broji preko 50 jedrenjaka koji plove i trguju cijelim Mediteranom. Uz Staru Rivu grade se brojne reprezentativne kuće. Gradi se i škola, Hrvatski dom, palača Biankini, palača don Šime Ljubića. Stari Grad se širi i postaje živi obrtničko-trgovački, lučki gradić sa Sridnjom kolom kao žilom kucavicom.
20. stoljeće
Početak 20. stoljeća obilježen je brojnim iseljavanjem zbog propasti vinove loze i ratova. Ipak, 1927. izgrađeno je javno kupalište na sjevernoj strani uvale. U drugoj polovici 20. stoljeća grade se vinarija, ljetno i zimsko kino, nove ceste, osnivaju se muzeji. Prekretnicu u životu grada označava gradnja hotela Helios 1960-ih godina. Od tog vremena Stari Grad se sve više okreće turizmu.
Stari Grad 21. stoljeća mali je turistički grad čije je glavno obilježje slojevita povijest koja je mnogim svojim sastojcima ulančana u univerzalni, posebno mediteranski prostor.
