Jedrima oko Hvara
Jedrima oko Hvara put je dug je 80 nautičkih milja. Od punte Pelegrina do hvarskog porta, pa uz južnu obalu otoka Hvara do Sućurja i sjevernom stranom sve do rta Kabal i Starog Grada, nosit će Vas maestral i tramuntana.
Kad sa zapada plovite prema gradu Hvaru koji se otkriva čim se u njega zaokrenete, ne treba spustiti jedra. Puše li sa zapada ili sjeverozapada tramuntana ili maestral, nosit će Vas točno prema hvarskoj luci.
Dolazi li vjetar i valovi u provu, bordižavat ćete s jedne obale na drugu, približavajući se polako; s jedne strane otočić Klement a s druge uvale Vela i Mala Garška, pa Ždrilca, Marinkovac i na koncu hvarski porat. Tek s mora, Hvar se otkriva u svoj svojoj ljepoti. Katedrala, Arsenal s teatrom, fortica, franjevački samostan, riva pod Fabrikom gdje se nekada sidrila venecijanska flota i stotine barki na vezu i sidru.
Luka je otvorena i prema jugu i prema zapadu, uvijek je valovita, a pribježište možete pronaći na Paklenim otocima.
Paklene otoke vrijedi oploviti pod jedrima. Pazi li se na pličine, užitak je velik. Treba ići u orcu i niz vjetar, pratiti kurente, proći kroz Ždrilca, provući se tik uz Jerolim i sve to u malo vremena. No kanal po lebiću zna uzavreti i tada je potreban oprez, iako su otoci i njegove uvale i dalje sigurno utočište.
Otploviti iz Paklenih otoka put Milne i Dubovice najljepše je po maestralu. Podignite spinaker, posadu pripremite za plovidbu i dok pjenite po valovima, jedino je pitanje koliko ćete se približiti obali i hoćete li zastati na jednom od spomenute dvije uvale. Po maestralu je doduše teško, osim u zapadnoj uvali Milne, maloj Milni. Dopusti li vam vrijeme stanite i u Dubovicu.
Plovidba se nastavlja uz strmu i nepristupačnu obalu na kojoj se nalaze mala žala, otvorena i jugu i maestralu, ali Vaše sljedeće odredište je otočić Šćedro.
Tijekom zime uglavnom nenastanjen dok se s prvim proljetnim suncem život vraća na ovaj tajanstveni otočić u luci Lovišće i uvali Vinogradišće, nalazi se nekoliko kućica, a u zaklonišnim uvalama sve je više nautičara.
Šćedro je još od antičkih vremena bilo važna luka, jedino utočište pomoraca za jaka juga na putu od Korkire prema Farosu. Vodile su se tu važne antičke bitke između Pompeja i Cezara, 49. godine prije Krista, u kojoj je Cezarov vojskovođa Vatinije s manjom flotom i većom vještinom nadvladao Marka Oktavija, u luci Taurus.
U srednjem vijeku u uvali Mostir živjeli su dominikanci po kojima je uvala i dobila ime. Na čitavom otoku najbolje se sidriti u luci Lovišće i to u njegovom zapadnom kraku. Premda i tu zadnjih godina navraća sve više nauta, ta luka ipak još uvijek odiše samoćom i mirom kakav je ovdje nekada vladao. Čuvati se treba, kao i u susjednoj uvali Mostir, samo od jake bure.
Uz obalu južne strane otoka Hvara teško ćete se zaustaviti sve do Sućurja, osim za vrijeme ljetne bonace. Ali prizori koje će vam plovidba pružiti vrijede da se približite obali.
Na putu prema Sućurju, nekoliko je manjih naselja Torac, Smarska i dvije, tri uvale u kojima se možete sidriti Kozja, Smarska i Mrtinovnik s dva kraka ipak. Ako niste s malim brodom, nisu to sigurne uvale za noćenje. Sigurno utočište možete pronaći tek u Sućurju, najistočnijem hvarskom naselju.
Sjeverna obala otoka Hvara, od punte Sućurja do Jelse, izložena je sjeveroistočnim vjetrovima s kojima treba biti oprezan. Obala se strmo spušta u more tvoreći tek manje uvale i žala. Najzanimljivija je uvala Pokrivenik u čijem se najdubljem kraku nalazi ljepo žalo i nekoliko kuća. Ne puše li bura, na koju je uvala otvorena, tu se može sidriti i kupati. Dalje prema Jelsi nižu se Vela stiniva, Mala stiniva, dalje se nastavljaju jelšanske uvale Crkvica, Zenčište, Grebišče i Mina pogodne tek da se u njima zastane radi kupanja, ali nikako da bi proveli noć.
Noćiti se može tek u Jelsi, nekadašnjoj pitovskoj luci. U doba jedrenjaka mnogo ih je bilo vezano za jelšansku rivu a njihovi vlasnici, kapetani, živjeli su u gospodskim kućama koje i danas krase rivu. Jedrenjaci i jelšansko pomorstvo nestali su dolaskom parobroda.
Luka je zaštićena s tri lukobrana, sigurna je i ugodna osim za vrijeme bure koja puše s Biokova. Nije preporučljivo uploviti ako je već zapuhala jača bura.
Milju i pol sjeverno od Jelsa nalazi se Vrboska. Tiho malo mjesto, ako ne računamo nautičare. Ukovitljena je više od milju u kopno. Uplovljavanje i isplovljavanje borovom šumom obrubljenog zaljeva koji se isprva širi, a potom je sve uži, istinski je doživljaj.
Ta nekadašnja luka Vrbanja svila se uz obje obale zaljeva, a povezuju ih nekoliko mostića. Gdje god da se vežete u Vrboskoj bit ćete mirni, bura se u uvali dobro osjeća ali ne stvara valove i ne smeta vezanim brodovima. Jugoistočnjak stvara valove, a opasno je jedino za olujnog jugoistočnog vjetra kada se razina mora naglo podigne pa valja pripaziti na vezove.
Plovidba do Staroga Grada duga je 15 nautičkih milja, ne uplovljavajući u niti jednu od 40-tak što većih što manjih uvala koje su nanizane na tom putu. Takvu razvedenost, koja oblikuje neke od najljepših jadranskih veduta, dopunjava i otočić Zečevo, pola milje sjeverno od rta Glavice na izlazu iz porta Vrboske.
Želite li se usidriti, kupati ili provesti noć, učinite to u uvalici s južne strane škoja. Zapuše li bura nema straha, zaštiti će vas Zečevo, ali po jugu bit će mnogo neugodnije.
Osim Basine, sve uvale do Žukove, udaljene 6 nautičkih milja, su nenastanjene i otvorene na buru.
Kada u ljetno poslijepodne zaokrenete oko Planog rata i zaplovite prema zapadu, u provu će Vam zapuhati maeštralun koji, razvijen daleko na jadranskoj pučini, ovdje u najužem dijelu hvarskog kanala kao u nekoj vrsti lijevka dostiže najveću snagu.
Plovite li motorom može Vas zalijevati i valjati, ali ako želite ploviti na jedra s dobro spremnom posadom, eto prilike za nekoliko dobrih bordada oštro u vjetar.
Nakon takvog jedrenja treba se zaustaviti u uvalu Žukova. Uvala je zaklonjena od svih vjetrova pogotovo u njezinom južnom kraku, također je dobra za kupanje.
Odatle do rta Smočiguzica nešto je više od 1 nautičke milje. Danas je taj, ne baš gostoljubivi dio obale, poznat diljem svijeta kao jedan od najznamenitijih jadranskih veduta.
Kada okrenete rt Kabal, osamdeset metara visoku stijenu, ušli ste u starogradsku uvalu, koji zasijeca u srce otoka 5 nautičkih milja. Jedriličari ga vole jer u njemu uvijek ima vjetra. Zato se tu već godinama pripremaju sportaši jedriličari, pa se nemojte začuditi ako vam, dok uplovljavate, ispred prove projuri kakav laser ili optimist.
Ovdje najčešće puše sjeverozapadnjak koji zna biti i neugodan kada je jak.
Ako ste u ovaj zaljev doplovili za jednog od onih kristalno čistih dana pred sobom vidite sve kao na dlanu. Činit će vas se da ste uplovili u fjord, s juga će Vam ostati visoka bruška brda koja se strmo spuštaju do mora, a daleko u dubini zaljeva vidjet ćete Stari Grad, sjeverno će ostati luka Tiha, još jedan znamenito nautičko odredište.
Luku Tihu čini sedam uvala, one na sjevernoj strani sigurne su od svih vjetrova, zapadne nisu sigurne po jugu, a Hobonj na istoku po lebićadi. To je ipak sigurno sidrište i u njoj je dobro provesti noć. Nakon Tihe put Staroga Grada još je nekoliko uvala, među njima je najveća Zavala.
Ulazak u luku Stari Grad omeđen je sa sjeverne strane Hotelima Helios Faros a s južne strane s rtom Fortin.
U luci Stari Grad vezovi se nalaze na Novoj rivi, ispred Lučke kapetanije. Vezati se može i na starom trajektnom pristaništu ili na sidrištu po sredini uvale. U ovom najstarijem otočkom gradu, gradu Hektorovićeva Tvrdlja, po svakom vremenu možete provesti noć jer je starogradski zaljev jedan od najsigurnijih po svakom vremenu.